Mjesečne arhive prosinac 2019

Autoradmin

MOSTAR: S Bijelog Brijega se cijedi bolnički otpad

MOSTAR: S Bijelog Brijega se cijedi bolnički otpad

Komunalni problemi u Mostaru sustižu jedan drugog već dugi niz godina.

Građani su izrazili zabrinutost zbog tona otpada koji okružuje Sveučilišnu kliničku bolnicu Mostar.

Građani su posebno zabrinuti zbog sumnje da se među nagomilanim otpadom krije i onaj medicinski.

Krajem lipnja ove godine aktivisti su otkrili kako mostarska komunalna poduzeća medicinski otpad iz dvije bolnice odlažu na divlje deponije.

 

S Bijelog Brijega se cijedi bolnički otpad - S Bijelog Brijega se cijedi bolnički otpad

S Bijelog Brijega se cijedi bolnički otpad - S Bijelog Brijega se cijedi bolnički otpad

S Bijelog Brijega se cijedi bolnički otpad - S Bijelog Brijega se cijedi bolnički otpadS Bijelog Brijega se cijedi bolnički otpad - S Bijelog Brijega se cijedi bolnički otpad


Podsjetimo, iz mostarske bolnice su ranije za Bljesak.info kazali kako su u vremenu trajanja blokade, hrpe na kojima su se nalazili kontejneri konstantno rasle, te se nije naziralo rješenje problema.

”Od početka blokade JP Deponija polovinom lipnja, bolnički komunalni otpad, u kojem ima ostataka hrane, pelena, praznih infuzijskih boce (plastičnih i staklenih-potpuno bezopasnih), se nakupljao na svim lokacijama na kojima su stavljeni kontejneri za komunalni otpad u bolnici”, kaže u reagiranju SKB Mostar koja, po procijeni, ima do 1500 kg takvog otpada dnevno.

Iz mostarske bolnice kažu kako su u vremenu trajanja blokade, hrpe na kojima su se nalazili kontejneri konstantno rasle, te se nije naziralo rješenje problema.

”U nekoliko navrata smo pokušali ponovno otpad odložiti na JP Deponija (Uborak), ali nam je isti u nekoliko navrata vraćen, jer su na reciklažnoj traci u otpadu primijećeni: prazne šprice (čiste), boce od infuzije (plastične i staklene, nije opasni medicinski otpad), pelene, prazne urinarne vrećice, razni sanitetski materijal s istekom roka važenja (nije opasni medicinski otpad) itd (uglavnom bezopasni bolnički otpad, koji nije opasan)”, stoji u priopćenju SKB Mostar.

Autoradmin

Eko-časne: Račune smanjile s 40.000 na 1000 kuna

Časne sestre su zbog astronomskih izdataka za dvorac u Lužnici kojemu žive ugradile solarne kolektore i proizvode struju. Časne imaju i svoj plastenik, a prave i svoju tjesteninu te poznati lužnički čaj. Godinama ulažu u dvorac te ga žele pretvoriti u samoodrživo ekološko imanje. Dvorac su isprva časne sestre mislile koristiti kao svojevrsni umirovljenički dom za starije i nemoćne sestre, zatim su ondje skrbile o siromašnoj djeci, pa su imale školu, dječji vrtić, satove glazbe i niz drugih sadržaja.
Zahvaljujući njihovom angažmanu i naprednim idejama danas je on među najvećim duhovnim centrima u tom dijelu Hrvatske te je otvorenog tipa. – Mi smo napredne jer nas je na to prisilila nevolja i potreba. Uz dvorac koji ima više tisuća četvornih metara, nalazi se i edukacijski centar Marijin dvor. Izdaci za struju i grijanje bili su nam astronomski, pa smo u razgovoru sa stručnjacima tražile način kako ih smanjiti. Tako smo doznale za dizalice topline, proučile njihov rad te odlučile ugraditi ih u naš objekt, pojašnjava nam časna majka Miroslava Bradica (71), vrhovna poglavarica Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog koja je dugo godina provela radeći kao odgajateljica redovničkog podmlatka. Kazala je kako dizalice topline rade na principu vode. – Od vode koja je iz bunara cijevima dovedena do dizalica one oduzimaju nekoliko stupnjeva, kompresorima podižu temperaturu na 45 do 50 stupnjeva Celzijevih i time zagrijavaju vodu u spremnicima koja onda odlazi u radijatore i tako zagrijavaju prostor, nastavila je ona dodajući kako su im u zimskim mjesecima troškovi za plin bili viši i od 40.000 kuna na mjesec, a sada su svedeni približno na 1.000,00 kuna koje potroše za domaćinstvo. Kako bi riješile visoke troškove struje, postavile su solarne kolektore za zagrijavanje vode, a potom i fotonaponske ćelije za proizvodnju struje.
– Budući da smo i dvorac i Obrazovni centar opremile ekološki s ciljem zaštite okoliša od štetnih plinova kao što su CO2 i staklenički plinovi, javile smo se na natječaj koji je raspisala država kako bismo postale povlašteni proizvođači struje. Budući da smo koristile razne oblike obnovljivih izvora energije i maksimalno štitile okoliš od zagađivanja stekle smo status povlaštenog proizvođača struje. To znači da država od nas otkupljuje struju po višoj cijeni dok je mi od HEP-a kupujemo po nižoj cijeni. Na taj način stvorila se razlika koju u ljetnim mjesecima kad ima više sunca itekako osjetimo na našem računu, nastavila je s. Bradica dodajući kako u tom periodu od države tijekom ljeta zarade i do 16.000 kuna na mjesec. Trenutačno traže donatore koji bi im pomogli oko postavljanja sunčanih elektrana za proizvodnju vlastite struje kako bi dodatno smanjile troškove. Izdatak je to od oko 400.000,00 kuna, koji bi se kroz više godina sam isplatio.
U Lužnici trenutačno živi 13 sestara, a prosjek godina je iznad 50. Vlastitim rukama stvaraju prepoznatljive lužničke suvenire, poput nadaleko poznatog lužničkog čaja. – Riječ je o mješavini ljekovitih trava. Sastoji se od 23 vrste sušenog bilja, no receptura je naša mala tajna. Čaj je izvrstan za smirenje. Pojedine biljke uzgajamo na našem imanju te ih same sušimo, dok druge naručujemo iz ostalih krajeva Hrvatske. Primjerice, među sastojcima su ružmarin i kadulja koji ipak bolju aromu imaju u mediteranskim krajevima, pa ih naručujemo od naših sestara koje imaju samostan na moru, pojašnjava nam sestra Vinka Kutleša (56) inače odgajateljica, a među ostalim, bavi se pripremom mješavine za čaj te pakiranjem vrećica. – Čaj pijemo i mi sestre u Lužnici, no rado ga kupuju i koriste naši brojni gosti. Toliko je popularan da ga ponekad u zimskim mjesecima uopće nemamo jer sve rasprodamo, s ponosom ističe sestra Mira Šašo (57) koja je glavna kuharica u dvorcu te skrbi o prehrani svih gostiju. Većinu namirnica kupuju, ali ne i tjesteninu. Nju izrađuje sestra Renata Babić, po struci medicinska sestra koja je sad u mirovini. – Naše tijesto izrađujemo od oštrog brašna, krupice durum pšenice i jaja. To su jedini sastojci. Nema konzervansa ni drugih dodataka, osim ako je riječ o tijestu kojem dodajemo povrće. U tom slučaju radimo tjesteninu od vrganja, peršina, pira i drugih sastojaka. Imamo aparat tako da samo ubacimo sastojke, a on ih izmiješa i protisne kroz modlice. Ovisno o našim željama, to mogu biti široki rezanci, slova, zvjezdice ili drugi oblici, pokazuje nam ona svoje proizvodno carstvo pojašnjavajući kako se tjestenina suši na svježem zraku od tri do pet dana, a potom je pakira u ambalažu za prodaju. U istoj prostoriji nalazi se i peć za pečenje kruha zahvaljujući kojoj su časne sestre pokrenule vlastitu pekaru, no taj san je brzo splasnuo. – Nepažnjom pekara, kojem smo na jedno vrijeme iznajmile pekaru, peć je doslovno eksplodirala prije tri godine. Kroz sve ovo vrijeme skupljamo novac za njezin popravak. Kad prikupimo novac popraviti ćemo peć, a tad ćemo moći ponovo peći kruh, slastice i peciva za naše goste i eventualno po narudžbi. Sigurno nećemo raditi na veliko, jer za to nemamo kapacitete, a recepti su i ovdje naša mala tajna, smije se časna majka. Povrće za kuhinju, kao i ono koje postaje ukusnim sastojkom lužničke tjestenine, pristiže iz samostanskog plastenika. – Imamo puno zemlje oko dvorca i odlučile smo je kvalitetno iskoristiti. Dio smo odvojile za sijanje pira i kukuruza, dio smo namijenile za voćnjak, a na više od 1600 četvornih metara imamo plastenike, pojašnjava nam časna majka. – Sadimo raznovrsno povrće. Imamo salate, matovilca, rikole, luka, češnjaka, a biti će i krastavaca, rajčice, paprike ma sve što može rasti u plasteniku. Sva proizvodnja je ekološka i ne koristimo nikakve kemikalije, tako da mi je najveći problem ratovanje s puževima, pojašnjava Milan Plavša (57), inače domar Marijinog dvora koji brine o održavanju objekata. – Ja sam vam 30 godina radio u Zagrebu kao postolar. Imao sam svoju radnju, no onda je propala. Tražio sam posao i našao ga ovdje kod sestara kao domar. A budući da sebi doma rekreativno sadim povrće u plasteniku, i bavim se već više godina njegovom proizvodnjom, onda znam kako ga uzgajati pa mi nije bio problem prihvatiti se toga i ovdje – kazao je on. Otkriva kako se, osim povrćem, na imanju bavi i grlicama. Kako su se sestre u Lužnici brinule za 11 grlica, za njih je sagradio poseban grličnjak kako bi uživale na otvorenom. Sestre su željele da se na taj način omogući djeci i ostalim posjetiteljima da upoznaju i ovu vrstu ptica. Časna Mira nadovezuje se kako to nije jedina perad o kojoj brinu na imanju. U velikom parku dvorca nalazi se i jezero koje je dom za brojne vrste pataka, čaplji i labudova. – Hranimo ih i rado nam dolaze, a labudovi su se toliko pripitomili da se uopće ne boje. Mene prepoznaju po bijeloj odjeći, pa se često dogegaju do naših vrata u potrazi za hranom, pojasnila je ona. Prije četiri godine organizirale su poribljavanje jezera te su u njega ubacili 60 kilograma amura, 20 kila šarana i 20 kilograma tolstolobika. – Mi još nismo izlovljavale ribe, ali imamo jedanput na godinu tzv. Dan ribarenja kad naši posjetitelji mogu pecati i ovdje pripremiti na roštilju ribu koju su ulovili, ili je mogu ponijeti kući. Vjerujem kako su u četiri godine te ribe koje smo ubacile prilično porasle, a do sad nisam vidjela da je na Danima ribarenja netko ulovio kapitalca. Zato mislim da ćemo morati organizirati izlov kako nam brojne ribe ne bi narušile ravnotežu biljnog i životinjskog svijeta u jezeru – kazala je časna Majka. U dvorcu i njegovom okolišu sve je u skladu i s mjerom, pa tako i perivoj kojem je Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja omogućilo status spomenika parkovne arhitekture. – Perivoj ima dva i pol kilometra šetnice, nekoliko sjenica za odmor šetača ili razna događanja u prirodi, obogaćen je brojnim biljnim vrstama i stablima među kojima se ističe platana stara 400 godina ili egzotični tulipanovac. O ljepoti perivoja najviše je brinula naša sestra Renata Babić koja ga je godinama s velikom ljubavlju uređivala – kazala je poglavarica. Vrijedne sestre u okviru svojih proizvoda nude i lužničku travaricu, liker od ruža i orahovac, kao i razne ljekovite kreme i meleme, koje same proizvode od ljekovitog bilja. Ipak snaga ovog centra je u duhovnoj energiji kao osnovnom pokretaču koji motivira sestre na rad i djelovanje, a posjetitelje na ponovne dolaske. – Lužnica je veliki projekt koji ima bezbroj mogućnosti, potrebna je samo vizija. Lužnica može jako puno dati u kulturi, obrazovanju, odgoju, ljubavi prema domovini, vjeri i baštini. Kroz godinu ovim dvorcem i perivojem prođe više od 2.000 posjetitelja, a programi koje nudimo dobar su temelj za dodatno proširenje djelatnosti. Razmišljamo i o turističkom potencijalu ovog objekta koji može postati ishodište za studijske grupe koje zanima povijest ovog kraja ili crkvena baština. Lužnica je mjesto tišine, smirenja i radosti, a upravo je to ono što želimo darivati ljudima ovoga vremena – nastavila je časna majka Miroslava. Ona je na po službi na čelu Družbe sestara milosrdnica sv. Vinka Paulskog od 2011. godine kada su je sestre izabrale. Premda će se staviti na raspolaganje poglavarima, ipak se nada da će po završetku službe doći baš u Lužnicu jer bi voljela još puno toga učiniti. Ali sve prepušta Bogu. U cijeloj Družbi nekada je bilo oko 2000 sestara milosrdnica. Nakon teških ratnih godina broj se je znatno smanjio a tome pridonosi i veliki broj članica u visokoj starosnoj dobi. Ove godine Družba sestara milosrdnica slavi veliki Jubilej – 175 godina od dolaska prvih šest sestara milosrdnica koje su na poziv kardinala Jurja Haulika iz Austrije 5. rujna 1845. godine doputovale u Zagreb na dvojim kolima. Danas u Družbi ima oko 650 sestara. U novije vrijeme sve je manji broj novih zvanja stoga je prosjek godina članica Družbe prilično visok. – Nije lako današnjim mladima priviknuti se na redovnički red i disciplinu jer u društvu pa i u mnogim obiteljima toga danas gotovo i nema. Međutim, one djevojke koje zavole svoj poziv radosno ga obavljaju i čine puno dobra u ovom svijetu. Nekada smo imale vrlo širok raspon djelatnosti od odgoja i obrazovanja, preko socijalno- karitativne djelatnosti do medicinske skrbi. Danas se i taj opseg poslova znatno smanjio. Ipak sestre još uvijek aktivno djeluju u mnogim školama, bolnicama, staračkim domovima, dječjim vrtićima i kućama za siromahe u domovini i u stranim zemljama – kazala je s. Miroslava i dodala da sestre milosrdnice od 2011. g. djeluju i kao misionarke na dalekim Salomonskim Otocima. – Za mene je Lužnica posebna jer sam ovdje uložila puno truda u razne projekte i zadovoljstvo je gledati ih kako se ostvaruju. S druge strane, svjedočila sam brojnim situacijama u kojima su ljudi kroz razne duhovne programe i prijateljska druženja pronalazili sebe, životnu radost i smisao i snagu za novu životnu borbu. To me je neizmjerno veselilo jer upravo je to bio smisao prenamjene starog dvorca u novi Duhovni centar kojemu je geslo: ‘Susret Boga i čovjeka’ što se ovdje svakodnevno događa – zaključila je s. Miroslava.
Autoradmin

Novo upozorenje znanstvenika

Svijet je na rubu točke bez povratka. Ako se klimatska kriza nastavi odvijati ovakvim tempom kao do sad, upozoravaju znanstvenici, bit će nam potrebna hitna akcija kako bi se spriječila prijetnja preživljavanju čitave civilizacije.

Grupa istraživača ovo je ozbiljno upozorenje objavila u obliku komentara u uglednom britanskom znanstvenom časopisu Nature. U njemu pišu da rastu dokazi o neizbježnim promjenama u okolišu na svim dijelovima planeta Zemlje, a neki od tih procesa već su započeli. Trenutno se nalazimo u stanju izvanredne situacije, zaključili su znanstvenici, a prenio CNN.

Neka područja ozbiljno blizu

Točka bez povratka je trenutak u kojem će ekosustavi čitavog planeta biti promijenjeni do točke od koje neće više biti povratke. Neki od takvih primjera su gubitak amazonske prašume, ubrzano otapljanje ledenjaka i nestanak permafrosta, naveli su znanstvenici.

Takav kolaps sistema izazvao bi toliko podizanje temperatura da neki dijelovi svijeta više uopće ne bi bili pogodni za život. Tim znanstvenika koji je istraživao moguće kataklizmične posljedice klimatskih promjena vodio je Timothy Lenton, profesor na Sveučilištu u Exteru na jugozapadu Engleske. Oni su identificirali područja na svijetu koji su ozbiljno blizu točke bez povratka.

Profimedia

 

U njih ulazi uništavanje Amazonije, smanjivanje leda u Arktičkom moru, masovni pomor koraljnih grebena, topljenje ledenih kapa na Antarktiku i Greenlandu, nestanak permafrosta, destabilizacija tajge i usporavanje kruženja, odnosno struja u svjetskim oceanima.

Tim tvrdi da su svi ovi događaji međusobno povezani i promjena u jednom utječe na drugi što će izazvati ‘slapove kriza’. na primjer, Arktik se zagrijava dva put brže od globalnog prosjeka. Led koji se topi u Arktiku izaziva još veće zagrijavanje jer toplina ne nestaje zamrzavanjem.

Djela, ne riječi

Zagrijavanje u regiji dovodi do nestanka permafrosta, a on otpušta velike količine metana i ugljikovog dioksida u atmosferu. To je izazvalo velike poremećaje u gibanjima kukaca i požare u sjevernoameričkoj tajgi.

Komentirajući rane rezultate istraživanja, znanstvenici su upozorili da je svjetska klima puno osjetljivija na ove promjene nego što se mislilo te da globalna točka bez povratka nije mit već stvarnost koja nam se opasno približava.

 

Teorija o točki bez povratka nije nova. Prije 20 godina predstavio ju je UN-ov Međunarodni panel o klimatskim promjenama (IPCC). Tada je UN istaknuo da bi se takav scenarij mogao početi ostvarivati kada globalno zagrijavanje bude više od 5 stupnjeva Celzija nego u predindustrijskom periodu.

Marko Todorov/CROPIX

 

Autori najnovije studije upozoravaju da najnovija izvješća IPCC-a pokazuju da se točka bez povratka počela događati već s porastom temperature od jedan do dva stupnja što je posebno zabrinjavajuće.

Iako se nakon Pariškog sporazuma o klimi, potpisanog 2015. poduzimaju određeni napori kako bi se globalno zagrijavanje smanjilo, oni nisu dovoljni jer će se ovim tempom do 2100. temperature podići za čak 3.2 Celzija.

Ipak, još uvijek ima nade, no potrebna je hitna međunarodna akcija kako bi se smanjile emisije CO2 i drugih štetnih plinova, zaustavilo otapanje ledenjaka i zaustavilo podizanje temperature na trenutnih 1.5 stupnjeva. I kada je u pitanju klima, potrebna su nam djela, a ne riječi.

Autoradmin

Nevjerojatno – Do sada neviđena deponija u Mostaru!

Nevjerojatno – Do sada neviđena deponija u Mostaru!

ŠOKANTNO

Kad mislite da Vas ništa ne može iznenaditi, tu je smeće u Mostaru.


SVIJEST ZATROVANA

Koliko je zatrovana i zapuštena svijest građana govori i fotografija iz Mostara na kojoj se vidi kako je deponija smeća niknula na zgradi! Iako se mostarsko smeće godinama provlači kao najveći nepolitički problem iako ga je očito zakuhala politika jer zbog nje nema nikakvih promjena na mostarskim vrhovima, ovaj mostarski krov dokaz je koliko su i građani zastranili. S razlogom se prozivaju komunalna poduzeća da ne rade posao kako treba, s razlogom se prozivaju i odgovorni u gradu, koji se izvlače na političke blokade, da ne znaju riješiti posao. No, kada treba uprijeti prstom u sebe, pogledi se spuste na prljavo tlo. Viđali su se svakakvi prizori u Mostaru, ali ovo je do sada najnevjerojatniji dokaz kako su neki daleko od svijesti i savjesti. Grad slučaj i slučajevi u njemu. I mostarski je gradonačelnik svojevremeno upozoravao na odgovornost građana pa je početkom 2018. godine, najavivši kako će ”jedan od ciljeva u 2018. godini biti podizanje čistoće u gradu te općenito kulture življenja na višu razinu”. ”Svojim sugrađanima želim poručiti da svi zajedno moramo više voljeti i raditi za naš grad. Voljeti ga ne samo retorički, već na način da ne lomimo nove klupe, ne razbijamo javnu rasvjetu, ne odlažemo smeće na zelene površine i u naše lijepe rijeke Radobolju ili Neretvu”, poručio je sugrađanima u siječnju 2018. Ljubo Bešlić. Tada nije spomenuo krovove, a građani ga nisu poslušali ni kad su u pitanju (polu)zelene površine i rijeke, a unatoč prošlogodišnjim najavama o čistoći nije se u dvije godine učinilo ništa pa će 2019. godina biti upisana u mostarsku povijest kao jedna od prljavijih. S ovakvim glavama, neće, čini se, biti posljednja, piše Bljesak.info.

Autoradmin

Ekološka katastrofa: Jablaničko jezero ponovno prazno, uginula sva riba

Jablaničko jezero ponovno prazno, uginula sva riba

Ekološka katasTROFA

Sredinom studenog ponovno su sve šokirali jezivi prizori praznog Jablaničkog jezera koji su se mogli vidjeti ovih dana.

NEMAR

S dolaskom jeseni vodeno područje transformiralo se u zemljište, Elektroprivreda BiH iskoristila je sve zalihe vode za proizvodnju električne energije ne mareći za posljedice. A posljedice su, među ostalima što je ovo jezero ostalo bez ribe.