Arhiva autora admin

Autoradmin

EKO-AKCIJA: Više od 20 građana sudjelovalo u eko čišćenju Rekreacijskog centra Bunica

Više od 20 građana sudjelovalo u eko čišćenju Rekreacijskog centra Bunica

ŽIVI ZELENO

Danas je organizirano eko čišćenje Rekreacijskog centra Bunica uz slogan “Zajedno za očuvanje prirode”.

Svi zainteresirani građani mogli su se pridružiti akciji, a prilikom čišćenja svi sudionici pridržavali su se mjera po uputama nadležnih.

Ivana Mlikota Martinović kazala je za Pogled.ba kako je skupa sa prijateljicama Emom i Lidijom pokrenula ovu akciju.

”Nedavno smo došle na piknik i vidjele smo da ima previše smeća te smo tada nakupile 12 vreća i shvatile smo da bi bilo dobro da pozovemo i ostale građane. Preko Instagrama smo podijelile poziv, organizirale smo se danas u 14 sati te je stiglo nekih 20-ak ljudi. Zadovoljne smo odazivom i hvala svima koji su došli da nas podrže.” poručila je Ivana Mlikota Martinović jedna od organizatorica ove ekološke akcije.

Poznato izletište Bunica, nekadašnji sportsko-rekreacijski centar koji svojom ljepotom i sadržajima privlači građane naročito za vrijeme ovih sunčanih dana, tako je uspješno očišćeno te se svi izletnici koji se odluče posjetiti ovo mjesto pozivaju na odgovornost da pokupe smeće i odlože ga na za to predviđena mjesta.

 

Autoradmin

AKCIJA ZA POHVALU Mještani čistili naselja kod Mostara

AKCIJA ZA POHVALU Mještani čistili naselja kod Mostara

ŽIVI ZELENO

Nakon što su popustile mjere u svrhu prevencije širenja koronavirusa, jedna od prvih stvari koju su napravili mještani mostarskih naselja Orlac i Raštani bilo je čišćenje svojih naselja. 


Oni su zasukali rukave i očistili veće području tih naselja.


Ekološkom akcijom čistilo se sve oko glavne prometnice u naseljima, kao i oko rijeke Neretve.


Mještani, mahom mladići, kosili su, sjekli i uklanjali grane te su skupili otpatke. 


Akcija za pohvalu. 

Autoradmin

Dan planete Zemlje: Uz obalu rijeke Trebižat

Dan planete Zemlje: Uz obalu rijeke Trebižat

ŽIVI ZELENO

Rijeka Trebižat jedna je od rijetkih tekućica čija je voda još uvijek čista i sačuvana od zagađivanja, kao i prirodni okoliš kroz koji prolazi. Zbog potpuno sačuvane čistoće vode i nedirnutih prekrasnih krajolika kroz koje protječe, s pravom je prozvana hercegovačkom rijekom ljepoticom. Sve od izvora do ušća tu rijeku s nekoliko imena krase brojni vodopadi, nebesko plavetnilo, čistoća vode, zelenilo vrba, topola, jablanova i ostale vegetacije te obilje pastrve i drugih vrsta riba. A srebrnasta pjenušavost vode, osobito ispod brojnih vodopada, sjedinjuje svu tu ljepotu okoliša i žuborenja vode u jedinstvene i neponovljive prizore koji jednostavno zadivljuju i doimaju se nestvarnima. Sva njezina ljepota ovih dana privlači brojne Ljubušake željne bijega od problema uzrokovanih pandemijom koronavirusa  i koji spas traže u uživanju, u iskonskoj čistoći i prekrasnoj prirodi.

Uz rijeku Trebižat se mogu doživjeti jedinstveni i neponovljivi prizori koji dočaravaju svu ljepotu i raskoš te hercegovačke ljepotice i posjetitelje primoravaju da opet dođu i da se dive prirodi kakva se rijetko može vidjeti.

Jedno od takvih je i kupalište Žabar smješteno u selu Hardomilje, neposredno uz prometnicu koja Ljubuški povezuje s Metkovićem.

Riječ je o potencijalno vrijednoj budućoj izletničkoj lokaciji koja do danas ni na koji način nije turistički ocijenjena, a ima mogućnost da postane turistički potencijal prema Turističkom master planu Grada Ljubuškog.

Fotografija MZ Hardomilje.

Fotografija MZ Hardomilje.

Fotografija MZ Hardomilje.

Fotografija MZ Hardomilje.

 

Fotografija MZ Hardomilje.Fotografija MZ Hardomilje.

Autoradmin

Zašto moramo mijenjati svoj odnos spram očuvanja okoline, primjer sela kod Mostara daje nam odgovor

Zašto je važno odgovorno se ponašati prema prirodi?

ŽIVI ZELENO

Prenosimo zanimljiv članak o tome kako nemar može dovesti do toga da jedno lijepo naselje može biti nagrđeno neodgovornim bacanjem otpada u prirodu

Desetak kilometara sjeverno od Mostara nalazi se mjesto Vojno. Smješteno je između Raške Gore i desne obale rijeke Neretve ili točnije, desne obale Mostarskog jezera. Kada s magistralnog puta M-17 ulazite u Vojno, s mosta se pruža prelijep pogled koji vas niz dolinu Neretve u čiste i sunčane dane vodi do prvih obrisa Mostara.

Samo naselje Vojno prepuno je lijepih kuća, vikendica, uređenih dvorišta i zasijanih njiva, a na ulazu u naselje iz tog pravca dočekaju vas table s natpisima koji vas obavještavaju da vam je između ostalog na raspolaganju i vožnja kajakom.

Međutim, s južne strane, iz pravca Mostara, u Vojno vas uvodi uska, vijugava i rupa prepuna cesta, a mnoštvo tabli na koje ćete s te uz obalu zelene vode naići, nose nešto drugačije poruke. Na tim tablama, naime, istovremeno stoji poziv i upozorenje, ali i nagovještaj da se čovjek spram prirode, svoje okoline i na kraju i samog sebe ni u ovom dijelu Bosne i Hercegovine ne odnosi na način na koji bi trebao i morao.

No, u podnožju tog istog drveća, slike su koje svjedoče da ljudi ipak ostavljaju svoje smeće svojoj prirodi. Tako je duž čitave plaže formirano bezbroj malih divljih deponija nastalih ničim drugim do bacanjem otpada od strane onih koji su dolazili i dolaze u tu istu prirodu, na te iste plaže na obali Neretve.

Gomile plastičnih kesa prepunih svega i svačega, dijelovi automobila, plastične i staklene boce svih vrsta i namjena, konzerve, upotrijebljena higijenska sredstva, odjeća, obuća, životinjske kosti i tko zna što još “šareni” su podsjetnik da je naša svijest o očuvanju okoline u kojoj živimo u suštoj suprotnosti od ljepote zelene vode i njenih obala. I koliko je nestvarno lijepa priroda u ovom dijelu Hercegovine, ništa manje nestvaran je i prizor gomila otpada koji je čovjek ostavio toj istoj, svojoj prirodi, svojoj okolini i samom sebi na dar.

No, kada je Vojno u pitanju to nažalost nije sve. U unutrašnjosti naselja nalazi se velika divlja deponija čvrstog otpada “skrivena” iza vještački nastalih velikih nanosa zemlje.

Ova divlja deponija prostire ne više od stotinjak metra daleko od obale Neretve, gdje se na relativno maloj površini nalaze velike količine kako komunalnog otpada nastalog u domaćinstvima, tako i industrijskog ili proizvodnog, i građevinskog čvrstog kabastog otpada.

Od starog odbačenog namještaja, organskog otpada, automobilskih guma, ostataka nastalih izgradnjom ili rušenjem objekata, bijele tehnike, kartonskih i limenih kutija, kanti i kanistera od raznih vrsta mašinskih i jestivih ulja preko svih vrsta kemijskih sredstava, vreća punih nepoznatog sadržaja, gomila isječenog granja, dijelova raznih vrsta mašina, dječjih igračaka, osobnog higijenskog otpada, najlona, papira, te neizostavno i stotina plastičnih boca kojima je pored ostalog skoro u potpunosti prekriveno i jezerce formirano u sredini deponije.

Divlja deponija u Vojnom upravo je onakva kakvom i struka najčešće opisuje ovakva mjesta a koja se najčešće formiraju u neposrednoj blizini naseljenih mjesta, često uz sama riječna korita. Kao takva najčešće nisu ograđena i česta su “hranilišta” ptica, divljih ali i domaćih životinja i insekata. Pored toga, nerijetko ih pretražuju i sami ljudi riskirajući tako svoje zdravlje ali i sigurnost.

Kuće i čitavo jedno vikendaško naselje nalazi se tik uz deponiju. Većina mještana i vikendaša s kojima smo imali priliku razgovarati rezignirano je niskom sviješću ljudi kada je njihov odnos spram okoline u pitanju, ne samo u Vojnom već i načelno, u čitavoj Bosni i Hercegovini.

Jedan od takvih je i Josip, čija vikendica se nalazi u neposrednoj blizini divlje deponije uz samu obalu rukavca koje na tom mjestu tvori Mostarsko jezero. Josip tako kaže da je, što se tiče prirode, Hercegovina, i Bosna i Hercegovina uopće, predivno mjesto za život, ali da je svijest građana o održavanju svoje okoline čistom na veoma niskom nivou. Kako smo imali priliku i da se uvjerimo, Josip okolinu svoje vikendice održava čistom i uređenom ali nas i upućuje da se uvjerimo da nedaleko od njegovog posjeda, kako je rekao, “dolaze ljudi i privatne firme i istresaju smeće i bacaju sve živo”.

Na pitanje kako se formirala divlja deponija o kojoj smo govorili i kako uopće riješiti pitanje divljih deponija u Bosni i Hercegovini, Josip nam nije znao dati precizan odgovor, ali nam je skrenuo pažnju da u naselju nema kontejnera za čvrsti otpad iako su mještani, kako navodi, pisali inicijative s tim zahtjevom.

Našeg prvog sugovornika pitali smo i kako građani mogu uticati da se stvari promijene na bolje, a za Josipa je rješenje u “malim sitnim koracima” koje svako može poduzeti:

“Građanin može uticati…Evo vidite, ja sam poduzeo jedan mali sitan korak jer održavam ovo čistim. Znači kad pođem kući uzmem vrećicu od smeća, zavežem je, stavim u prtljažnik od vozila i odvezem, pošto ovdje nema kontejnera, odvezem u grad i bacim” rekao je Josip naglašavajući da je, kada je asfalt, voda i električna energija u pitanju u njegovom naselju, lokalna zajednica uradila svoj dio posla.

Podsjećajući još jednom da se nalazimo na jedno predivnom mjestu, Josip je naglasio da ga “treba čuvati i održavati i za nas i za buduće generacije”, te za kraj poručio da nam treba malo bolja ekonomija, da narod živi, da je ekonomski prosperitet, da ima malo više firmi, da ljudi ne idu, da ostaju, a što se tiče prirode i ovoga svega- ja ne znam što treba više čovjeku”, zaključio je Josip.

I naš drugi sugovornik, mješatin iz naselja Vojno, Jozo Šunjić smatra da kada je odnos spram okoline u pitanju svijest građana nije razvijena, da ljudi bacaju smeće okolo, ali da “u svakom slučaju sistem dozvoljava da se tako nešto radi” te dodaje:
“Da dobre kazne plate građani bi se vjerojatno osvijestili jer najvjerojatnije je samo to, a ovdje nema svijesti građana a sustav i tako i tako ne postoji.”
Šunjić i ističe važnost reciklaže ali i spaljivanja otpada te skreće pažnju na problem plastičnih kesa, podsjećajući da se u razvijenim zemljama plastične kese izbacuju iz upotrebe:

“U razvijenim zemljama izbacuju te vreće. Na primjer štofane vreće, možeš je oprati dvadeset puta i upotrijebiti. A ovo, pogledajte kad vidite ovo lijepo “cvijeće” po ovom drveću na svakome visi po 20 plastičnih vreća to je stvarno užas”, poručio je Šunjić.

Naš treći sugovornik. Živko iz Mostara uživao je u pecanju na obali Mostarskog jezera kada smo ga prekinuli pitanjem o problemu odlaganja otpada. Odgovor koji smo dobili otkrio je jedan drugačiji ugao gledanja na stvari. Naime, pokazujući nam u pravcu lokacije deponije “Uborak” koja se nalazi s druge strane Mostarskog jezera, Živko je ustvrdio da zbog toga što se na Uborku “ne može odlagati smeće onda ga baca narod svugdje”.

Upravo su dešavanja u i oko deponije Uborak kod Mostara samo jedan od primjera da pristup nadležnih institucija pitanju odlaganja otpada u BiH nije onakav kakav bi morao i trebao biti.
S druge strane, na primjeru Vojnog jasno je i da dobar dio odgovornosti pada na leđa samih građana koji prije svega moraju mijenjati svoj odnos spram očuvanja okoline, ali i u isto vrijeme uticati na odgovorne institucije da urade svoj dio posla.
Naselje Vojno nažalost nije jedino mjesto gdje je odnos čovjeka spram prirode i svoje okoline uopće u suštoj suprotnosti s njenom ljepotom, u što ćemo se uvjeriti obilazeći i neka druga mjesta u BiH, jednako lijepa ali i jednako zatrpana čvrstim otpadom.
I kao što to jedan od naših sugovornika reče, Bosna i Hercegovina je predivno mjesto za život, pitajući se što tu još čovjeku treba osim malo pažnje prema tom istom, predivnom mjestu.

Piše: Denis Čarkadžić / Hercegovina.in

Autoradmin

Ekocid u Širokom Brijegu: Otpad se usred dana odlaže na divljem deponiju

Ekocid u Širokom Brijegu: Otpad se usred dana odlaže na divljem deponiju

ŽIVI ZELENO

Grad Široki Brijeg dugi niz godina po brojnim zaseocima, uz rijeke, izvore pitke vode, brdovita i šumska područja, muku muči s velikim brojem nelegalnih odlagališta otpada.

Institucije po tom pitanju čine vrlo malo.

Udruga “Eko OTPOR”, koja je krenula sa svojim djelovanjem na području ŽZH, uistinu će imati pune ruke posla kako bi javnosti skrenula pozornost da nakon ove “korona-krize” život treba nastaviti i dalje, sigurnije i zdravije.

Uzalud nam je držati higijenu, distancu i svako malo prati ruke kada svjesno godinama uništavamo vlastitu prirodu i okoliš svojim postupcima, prenosi Sirokibrijeg.info.

Snimka koju vam donosi Udruga “Eko OTPOR” nastala je 16. travnja 2020. godine na području Širokog Brijega, na putu prema naselju Izbično oko 16:40 sati.



Autoradmin

EU ministri pozivaju na ‘zeleni’ oporavak od pandemije

EU ministri pozivaju na 'zeleni' oporavak od pandemije

ŽIVI ZELENO

Europski ministri zaštite životne sredine su pozvali da se pri planiranju oporavka od pandemije korona virusa uzmu u obzir pitanja zaštite životne sredine i klime.

Sada je vrijeme za borbu protiv epidemije, ali “trebalo bi da se pripremimo za rekonstrukciju naših ekonomija uvođenjem planova za oporavak, čiji je cilj da se Europi i njenim građanima omogući i održivi napredak”, prenosi Beta, pozivajući se na portal Climate change news.

“Moramo odoljeti iskušenju kratkoročnih rješenja kao odgovoru na krizu, koja prijeti da na više desetljeća zatvori Europsku uniju u ekonomiji fosilnih goriva”, upozoravaju ministri.

“Pouka iz Covida-19 je da je neophodno brzo djelovati. Stoga moramo zadržati ambicije da smanjimo rizike i troškove neaktivnosti u oblastima klimatskih promjena i gubitka biološke raznolikosti”, pišu oni.

Ministri pozivaju na “zajednički europski odgovor” u okviru europskog “Zelenog sporazuma”, koji je najavila Europska komisija, i traže “povećanje investicija, posebno u oblastima održive mobilnosti, obnovljivih izvora energije, obnove zgrada, istraživanja i inovacija, obnavljanja biodiverziteta i cirkularne ekonomije”.

“Moramo poslati snažnu političku poruku svijetu i našim građanima da će EU biti primjer i u ovim teškim vremenima i utrti put ka ugljeničnoj neutralnosti i poštovanju Pariškog sporazuma”, pišu ministri.

Tekst su potpisali ministri Austrije, Danske, Italije, Finske, Latvije, Luksemburga, Nizozemske, Portugala, Španije i Švedske, a naknadno i Francuske.

Devet nevladinih organizacija podržalo je tu inicijativu europskih ministara. 

Autoradmin

Hoće li koronavirus brendove gurnuti prema održivosti i ekologiji?

Hoće li koronavirus brendove gurnuti prema održivosti i ekologiji?

ŽIVI ZELENO

I prije pojave koronavirusa mlađe su se generacije potrošača, više od ijedne prijašnje, zainteresirale za održiv način života, a zdravstvene krize i ekološke katastrofe (poput nedavnih požara u Australiji) dodatno će ih motivirati da ulažu u brendove koje se brinu za njih koliko i za planet.

Idućih godina s uspjehom bi mogli poslovati poduzetnici koji će se usredotočiti na razvoj i prodaju ekoloških i ‘čistih‘ proizvoda.

Pandemija koronavirusa je već napravila ogromnu paniku, osim što narod živi preplavljen smrtnim strahom od bolesti, tržišta diljem planeta već bilježe znatan pad prihoda, piše Lider.media.

U stanju pandemije loše se piše brojnim tvrtkama te je izgledno da je korona već opustošila prihode mnogih kompanija koje u ovom trenutku ne mogu ni predvidjeti razmjere štete.

Naravno, valja vjerovati da će se situacija (virus) smiriti, te da će se tržišta uspjeti oporaviti, ali svakako valja razmisliti o tome kako i koji biznis voditi u budućnosti.

Naime, mnogo stručnjaka predviđa da će se takve pandemije događati i u budućnosti i da će one zajedno s klimatskim promjenama i tehnološkim napretkom utjecati na promjenu životnog stila potrošača.

Jedan od trendova koji je već primjetan je promjena prehrambenih navika, pretpostavlja se da će i u budućnosti potrošači mijenjati prehrambene navike – već je primjetno dasve više konzumiraju zdrave, ‘zelene’ obroke. S tim u skladu mnogi su se poduzetnici bacili na proizvodnju zdravih grickalica koje bi mogli zamijeniti mrski im ‘junk food’. U posljednje se vrijeme tako povećava broj brendova koji nude čips, smoki i sl. koji okusom podsjećaju na klasične verzije, samo su mnogo zdraviji i sadržavaju mnogo manje kalorija.

Također, zbog klimatskih promjena i globalnog konsenzusa da valja minimizirati upotrebu plastike (neke su države i zakonom zabranile npr. plastične vrećice) poduzetnici su počeli nuditi sve više proizvoda izrađenih od biorazgradivih, ekoloških materijala.

Donedavno je brendovima bio izazov nagovoriti potrošače da kupe nešto što je skuplje iako je bolje za okoliš, ali čini se da je svijest o ekologiji i zdravom životu ipak veća od potrebe da se uštedi koji dolar. S ekoproizvodima posebno je zanimljivo što priču vode startupovi koji nude inovativne proizvode i tehnologije.

Zasad je tržište bioplastike u SAD-u teško gotovo pola milijardi dolara, a stručnjaci predviđaju da će rasti minimalnom stopom od dva posto (toliki je bio prosječni rast posljednjih deset godina). U svakom slučaju, stave li se na stranu sanitetski proizvodi, maske, dezinficijensi i sapuni, idućih godina s uspjehom bi mogli poslovati poduzetnici koji se usredotoče na razvoj i prodaju ekoloških i ‘čistih’ proizvoda. I prije pojave koronavirusa mlađe su se generacije potrošača, više od ijedne prije, zainteresirale za održiv način života, a zdravstvene krize i ekološke katastrofe (poput nedavnih požara u Australiji) dodatno će ih motivirati da ulažu u brendove koji se brinu za njih koliko i za planet Zemlju

Autoradmin

Amar Kavgić- ”Imamo obavezu da od BiH napravimo bolje mjesto za život”

Amar Kavgić- ”Imamo obavezu da od BiH napravimo bolje mjesto za život”

Jedan od ljudi koji se istaknuo svojim ekološkim djelovanjem je mladi Amar Kavgić iz Tuzle.

Već u prvim godinama svoga rada i djelovanja, Amar je postao izuzetno prepoznatljiva ličnost u svojoj sredini, koja se svojom marljivošću, predanošću i upornošću hvata u koštac sa najvećim problemima sadašnjice kojima mnogi ne posvećuju pažnju.

Kako javlja Radio Kameleon, Amar je pokazao naročito želju i zanimanje za organizaciju i realizaciju projekata iz svih oblasti, uz poseban naglasak na sferu zaštite životne sredine i okoliša. Sa svojih 15 godina postao je najmlađi koordinator najvećeg svjetskog ekološkog pokreta „Let’s Do It World Cleanup“. Kavgić je jedan od inicijatora širenja „Let’s Do It“ mreže na Bosnu i Hercegovinu, a svakako i glavni pokretač svih aktivnosti ovog pokreta u Gradu Tuzla.

Lokalni tim Tuzla, pod Amarovim vodstvom, do sada je organizirao ukupno osam terenskih akcija čišćenja ilegalnih deponija i sedam terenskih akcija sadnje drveća.

Pored pomenutog, idejni je tvorac jedinstvenog programa ekoloških edukacija „Mala škola ekologije“, koji je sa svojom realizacijom započeo 2013. godine na području Grada Tuzla. Dobitnik je mnogobrojnih nagrada i plaketa, kao dokazom njegovog prepoznatog truda, rada i zalaganja na poboljšanju uvjeta života i rada širom Bosne i Hercegovine.

Tako je šest godina zaredom dobitnik priznanja za trud i profesionalni rad uložen u afirmaciju projekta „Let’s Do It Tuzla“, kao i jačanju ekološke svijesti stanovništva Tuzle. Fondacija Schuler Helfen Leben – SHL BiH 2015. godine mu je dodijelila plaketu za trud, prednost i motivaciju u radu na poboljšanju položaja srednjoškolaca u našoj zemlji. Njegovo zalaganje na polju formalnog obrazovanja, kroz studij na Pravnom fakultetu Univerziteta u Tuzli, bio je predmetom nagrađivanja i Gradske uprave Tuzla, kada su mu dodijeljene Nagrade Grada Tuzla za natprosječan uspjeh učenika, studenata i sportaša s područja grada u 2018. i 2019. godini. Kruna njegovog rada svakako predstavlja i javno priznanje „Tuzlanska lenta“, koje mu je na svečanoj sjednici u povodu obilježavanja Dana državnosti Bosne i Hercegovine,  dodijelio gradonačelnik Grada Tuzla, gdin. Jasmin Imamović i predsjedavajući Gradskog vijeća Tuzla, gdin. Aleksandar Vujadinović, zbog njegovog nesebičnog doprinosa u razvoju lokalne zajednice u svim oblastima, a posebno u sferi zaštite životne sredine i okoliša, što ga čini najmlađim dobitnikom javnog priznanja u povijesti Tuzle. Također, dobitnikom je i nagrade  „BH GREEN AWARD – Šampion zaštite prirode 2018“, koja mu je dodijeljena od strane Centra za razvoj i podršku (CRP), kao i resorsnih ministarstva iz oblasti zaštite životne i okoliša sa područja cijele Bosne i Hercegovine, uz podršku međunarodne zajednice.

Prenosimo intervju s mladim aktivistom.

Šta učešće na BigBang Challenge-u predstavlja za tebe?

Za mene je učešće u ovoj kampanji prije svega jedno veliko zadovoljstvo, ali i obaveza obzirom da ćemo pričati o našem radu, našim primjerima i na takav način definitivno pokušati doći do što većeg broja mladih ljudi i motivisati ih da i oni osjete potrebu za određenim promjenama.

Očekuješ li saradnju i umrežavanje sa ostalim učenicima u budućnosti?

Ovo je dobra prilika da se mladi ljudi između sebe upoznaju, prije svega oni koji su nosioci nekih promjena u svojim zajednicama, između ostalog i drugi mladi ljudi koji možda nisu aktivni u nevladinom sektoru i na bilo koji drugi način, prepoznaju takve primjere. Meni je zaista žao što do sada nisam imao priliku da ove mlade ljude upoznam, a izuzetna je čast i zadovoljstvo živjeti u jednoj sredini  kao što je Tuzlanski kanton gdje možemo zaista svjedočiti velikom broju tih ljudi.

Kako država treba da spriječi masovni odlazak mladih iz BiH?

Prije svega se veći broj prilika mora dati mladim ljudima, ono što ja uvijek volim da kažem jeste da mladi ljudi moraju stvarati sebi prostor i priliku. Definitivno ne možemo sjediti skrštenih ruku i čekati da prostor za mlade ljude napravi neko drugi, mi se moramo individualno ali i svi zajedno boriti da ova država nama u svakom segmentu napravi prostora i da se mi zajedno u tom smislu borimo za bolje sutra.

 Kako ti lično zamišljaš svoj lični doprinos na temu ne napuštanja BiH?

Osvrnuo bi se na činjenicu da ekološko stanje u BiH nije dovoljno dobro i da mladi ljudi prije svega trebaju da shvate da je problem ekologije problem svih nas. Mi imamo obavezu da svi zajedno u BiH pravimo sebi ambijent za čišći i ljepši život, to podrazumijeva ekologiju, ali i sve druge segmente života koji su značajni za jednu mladu osobu. U budućnosti planiram, a to sam i do sada radio da što veći broj mladih ljudi uključim u ovakve terenske aktivnosti jer je ovo idealna prilika da oni prepoznaju da problem u zajednici postoji, da se na ovaj način motivišu i prepoznaju druge koji u zajednici postoje.

Kako planiraš sumirati 2020. godinu?

U ovoj čitavoj situaciji zdravlje je najvažnije i nekako je fokus svega upravo na tome, ja sam student drugog ciklusa Pravnog fakulteta Univerziteta u Tuzli, tako da je moj cilj do kraja ove godine okončam taj drugi ciklus i da se u tom smislu stručno usavršavam. Nastojati ću da ovaj društveni angažman stavim u službu s tim na način da u budućnosti planiram barem kada je u pitanju sistemsko rješavanje problema sfere zaštite okoliša u BiH nekako ukomponujem zajedno sa pozivom za koji se školujem. Iskreno se nadam da će u nekom doglednom periodu u narednim godinama kako se budem usavršavao u tom smislu, da mogu dati doprinos u poboljšanju legislativne podloge  kada je u pitanju sfera okoliša i zaštita životne zajednice u BiH.

Koja je tvoja poruka ostalim mladim ljudima u TK i BiH?

Definitivno je poruka mladim ljudima da iz Bosne i Hercegovine ne trebaju ići na način da je zauvijek napuštaju i da ovu prelijepu zemlju na taj način zapostavljaju i zaboravljaju. Smatram da je ovo zemlja koja može dosta ponuditi mladim ljudima, ali se zahtjeva i od njih da na izvijestan način kroz svoj društveni angažman i oni djeluju tako što će stvarati sebi prilike da pojedinačno djeluju i da djeluju grupno. Mi imamo obavezu da od BiH napravimo bolje, ljepše i ugodnije mjesto za život.

Autoradmin

Čišće ruke i plavije nebo: Što nas je naučio korona virus?

Čišće ruke i plavije nebo: Što nas je naučio korona virus?

Smrt, raspad gospodarstva i planet pod ključem. Pandemija korona virusom donosi jednu lošu vijest za drugom, ali ako pogledate malo bolje, možda ćete na trenutak opaziti i nekoliko svijetlih točaka.

Od bolje higijene do dobročinstava prema ljudima u nevolji, evo nekoliko lijepih primjera u crnilu koje nas okružuje.

Perite ruke!

Poruka zdravstvenih profesionalaca od prvog je trenutka izbijanja zaraze bila jasna: Perite ruke! Osim što smanjuje rizik od zaraze korona virusom, pranje ruku djeluje i protiv drugih infektivnih bolesti koje s pojavom korona virusa nisu nestale.

Od poznatih do političara, svi su demonstrirali ispravnu i dovoljno dugu tehniku pranja. I to se, čini se, isplati. U Japanu je, primjerice, ove sezone rekordno niskih 7,2 milijuna oboljelih od gripe, triput manje nego prethodnih godina.

– Mislimo da iza toga stoji to što su ljudi mnogo svjesniji potrebe pranja ruku – kazala je dužnosnica ministarstva zdravstva Daisha Inoue. 

Srezane emisije ugljika

Gospodarstva teško podnose zatvaranja tvornica i zabrane putovanja, no okolišu to godi.

Do 1. ožujka ove godine kineske emisije ugljikova dioksida pale su za 200 milijuna tona ili 25 posto u usporedbi s istim razdobljem prošle godine To je ekvivalent godišnjoj emisiji Argentine, Egipta ili Vijetnama.
Istodobno je potrošnja ugljena u termoelektranama pala za 36 posto, a korištenje goriva u rafinerijama gotovo isto toliko.

Zračni promet je gotovo stao, što je, barem kratkoročno, donijelo značajna smanjenja u emisiji štetnih plinova. Vode u Veneciji, obično prepune motornih brodica s turistima, kristalno su čiste.

Stručnjaci kažu da to, nažalost neće potrajati. Jednom kad kriza završi, države će vjerojatno nastojati nadoknaditi izgubljeno i klimatski razlozi bit će stavljeni po strani nauštrb utrke u što bržem ekonomskom oporavku. 

Spašeni ljuskavci

Izvor korona virusa još je upitan, ali mnogi upiru prstom u ljuskavce, ugrožene vrste sisavaca, koje Kinezi vole imati na tanjuru. Kina je zbog toga objavila trenutačnu i sveobuhvatnu zabranu trgovine ugroženim životinjama i njihovu konzumaciju. Peking je sličnu mjeru uveo nakon epidemije SARS-a početkom stoljeća, ali ju je i ukinuo kad je opasnost prošla. Ovaj put zabrana je trajna. - Mislim da je vladi postalo jasno da je cijena širenja bolesti po nacionalnu ekonomiju i društvo puno veća od koristi kakvu donosi posao s divljim životinjama - kazao je Jeff He iz Međunarodne zaklade za dobrobit životinja. Pretpostavlja se da će nakon ove epidemije o konzumaciji divljih životinja dobro razmisliti i u drugim dijelovima svijeta, pišu 24sata.hr.

Autoradmin

Zašto je važno čuvati biodiverzitet? Uništena staništa stvaraju uvjete za pojavu virusa!

Zašto je važno čuvati biodiverzitet? Uništena staništa stvaraju uvjete za pojavu virusa!

ŽIVI ZELENO

Ugledni američki časopis Scientificamerican nedavno je objavio kako brojni znanstvenici danas vjeruju kako je moguće da postoji veza između uništavanja biološke raznolikosti čovječanstva i stvaranja uvjeta za nastanak novih virusa i bolesti poput COVID-19, virusne bolesti koja se u Kini pojavila u prosincu 2019. a od tada se proširila čitavim svijetom.

Znanstvenici tvrde kako se u posljednje vrijeme sve više razmišlja o „planetarnom zdravlju“ koje se fokusira na sve vidljivije veze između dobrobiti ljudi, drugih živih bića i čitavih ekosustava.

Je li moguće da su ljudske aktivnosti, poput izgradnje puteva, rudarstva, lova i sječe drva, pokrenule epidemije ebole u Mayiboutu u Africi i drugdje tokom devedesetih godina prošlog vijeka?

“Uništavamo tropske šume i druge divlje pejzaže, u kojima se nalazi toliko vrsta životinja i biljaka – a unutar tih stvorenja, toliko nepoznatih virusa”, tvrdi David Quammen, autor Spillover poznate knjige: „Animal Infections and the Next Pandemic“, nedavno objavljene u nakladništvu New York Timesa.

„Siječemo drveće; ubijamo životinje ili ih držimo u kavezima i šaljemo na tržnice za prodaju. Mi uništavamo ekosisteme, a viruse odvodimo iz njihovih prirodnih staništa i domaćina. Kad se to dogodi, treba im novi domaćin. Često smo to mi”, rekao je on, piše Scientificamerican u članku koji ponovno podsjeća na važnost čuvanja prirode i biološke raznolikosti.

Članak možete pročitati OVDJE na engleskom